Zovem se Vlado, imam 51 godinu, po struci sam strojarski tehničar. Ja sam dijete bivše Jugoslavije. Rođen u Murskoj Soboti, djetinjstvo sam proveo u Prekmurju. Potječem iz seljačke obitelji koja se bavila poljoprivredom i raznim zanatima. Moj djed je bio stolar, a kasnije i kovač. Tako reći, moj život je cijelo vrijeme isprepleten s tehnikom, ali nitko nije ni sanjao da će na kraju ženski i muški satovi postati moja strast.

Veliki sam ljubitelj satova, ukupno ih imam oko 150, od toga oko 100 Darwil satova, moji ostali ženski i muški satovi su ruska Raketa, Adox, Omikrom, Areta, Nautica, Glass Viter. Mehanizmi su im jednostavni i funkcionalni, proizvedeni su u Švicarskoj.

Ženski i muški satovi postali su mi interesantni jer me privukao njihov mehanizam i izgled. Darwil, Omikom i Areta satovi su nekako grupirani zajedno, njihova bi struktura mogla pripadati zajedno, jer su svi napravljeni u bivšoj Jugoslaviji. Moj djed je već imao 3 sata, a moj otac 2 sata, obojica su nosili ili Darwila ili rusku Raketu. Meni su osobno najdraži ženski i muški satovi Darwil, pošto su imali napredniji mehanizam od Rakete, smatrali su se radnim vremenom. Darwil satovi imaju različite mehanizme, najčešći mehanizam je kalibar 7-47.

Satove sam počeo sakupljati nakon djedove smrti 1996. Svi ti ženski i muški satovi na neki način predstavljaju uspomenu na mog djeda. Nosio ga je samo u posebnim prilikama i to s takvim ponosom da sam uživao gledajući ga.

Sada nosim sat marke Nautika koji sam kupio preko Interneta jer mi je remen prikladan kad radim i ruke mi se znoje. Za njega sam platio negdje oko 180-190 Eur. U davna vremena, Darwilov sat bio je simbol čovjeka na višem položaju, jer je zahtijevao odbijanje prosječne plaće radnika, pa su ljudi radije nosili rusku Raketu jer su to bili ženski i muški satovi cjenovno mnogo pristupačniji.