Ja sam urar Enver, 1953. sam godište. Rođen sam u Sarajevu i čitav život tu živim. U mladim danima sam se bavio sportom. Imam kćerku od koje imam i unuku. Imam sina od 25 godina koji je moj nasljednik, a ja sam naslijedio posao u kojem su mi muški i ženski satovi sve na svijetu, od svog oca.

Moj otac je i prije 60-ih godina radio u urarskoj radnji i servisu, poslije toga je prešao u samo servis gdje su mu nebrojeni muški i ženski satovi prošli kroz ruke, pa su poslije toga imali i prodaju. Tada su se prodavale marke kao što je Doxa, Helvecija, Omega, Darwil, Areta. To su većinom modeli koje su predstavnici nudili kada su dolazili u Sarajevo. Uživam, inače volim tehniku, tj. ovo što se odnosi na satove.

U ovom poslu morate biti dovoljno dobar dijagnostičar, pa onda i dovoljno dobar majstor.  Dobar majstor mora biti svjestan da njegova egzistencija zavisi od njegovog zanata i kako se muški i ženski satovi kvalitetno znaju popraviti. Što se tiče toga kako je bilo ranije u ovom poslu, kod mene nema puno razlike. Ja sam uvijek mogao solidno raditi i solidno zaraditi. Nisu to neke velike cifre, sa ovim zanatom se solidno živi, ali morate dobro paziti na financije.

Otac je nekada bio u državnoj firmi i radio je u prodavaonici i servisu satova gdje su mu pod lupu došli muški i ženski satovi svih mogućih marki. Poslije toga je otvorio svoju zanatsku radnju, 1962. godine. Tada je bio u Švicarskoj i kada se vratio, otvorio je svoju privatnu radnju i počeo sa radom. Ja sam još kao dječak dolazio kod njega u radnju kako bih gledao kako se muški i ženski satovi rastavljaju, pa onda pet sklapaju pod njegovim vještim rukama. A onda sam počeo da popravljam satove i do danas sam urar iako sam sada već i u mirovini, ali mi u ovom zanatu imamo pravo da radimo i poslije umirovljenja. Moj sin je završio urarski zanat i prijavljen je da vodimo zajedničko poslovanje ovdje.